Bijela smreka 'Dendrofarma Gold' Picea glauca 'Dendrofarma Gold'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'Dendrofarma Gold' - potječe iz hladnijih područja Sjeverne Amerike, gdje raste u borealnim šumama na pretežno kiselim tlima. Kultivar 'Dendrofarma Gold' nastao je u Poljskoj kao patuljasta selekcija kompaktnog habitusa i izraženije proljetne boje. Biljka oblikuje gustu krošnju fine teksture, u početku kuglastu, kasnije i široko stožastu. Iglice su kratke i mekane na dodir, oko izboja zbijene u guste „četkice“. Novi prirast tjera limunastožuto do zlatnožuto, a tijekom ljeta poprima zelenu boju. Godišnji prirast iznosi približno 2–4 cm, zato biljka dugo zadržava male dimenzije, a u zrelosti obično doseže oko 0,6 m visine i širine. U travnju i svibnju mogu se pojaviti peludni češeri, a na starijim biljkama i sitni češeri. U odnosu na često uzgajanu smreku 'Conica' donosi izraženiju proljetnu boju uz jednako spor rast. U kompoziciji djeluje kao svijetla točka među tamnozelenim četinjačama, vrijeskom, borovnicama i rododendronima, a lijepo se ističe i uz kamenje i šljunčane gredice. Iglice protrljane među prstima šire nježan smolast miris. Idealna je za posude i kamenjare, a lijepo dolazi do izražaja u društvu drugih četinjača i ukrasnih grmića. 

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, omiljena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Doseže visinu od 15 do 30 metara i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, mekane i svijetlo do srebrnastozelene boje, što joj daje karakterističan sivkasti ton. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi hladniju klimu, a pritom je razmjerno nezahtjevna glede tla, iako najbolje uspijeva u dobro propusnom, blago kiselom do neutralnom tlu. Zahtijeva sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući robusnosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj:  Uspijeva na punom suncu do blage polusjene, najbolje u zavjetrini i na mjestu ujednačene mikroklime, jer zimski vjetar i proljetno sunce mogu izazvati fiziološku sušu i smeđenje iglica. Odgovara joj humusno, propusno i stalno blago vlažno tlo s dobrom drenažom i bez dugotrajnog prevlaživanja, a preporučeni pH iznosi približno 5,0–6,8. Sadnja se obavlja od ožujka do studenoga izvan razdoblja mraza, a najpouzdanije su proljeće i rana jesen. Zalijevanje je važno u prve 2–3 godine nakon sadnje, tijekom ljetnih vrućina i kod biljaka u posudi, gdje se korijenova gruda brže isušuje. Gnojidba se provodi u proljeće sporotopivim gnojivom za četinjače, a prekomjerna gnojidba dušikom povećava osjetljivost na mraz. Rez uglavnom nije potreban, uklanjaju se samo suhi izboji ili oni koji narušavaju oblik, idealno u svibnju i lipnju u mladom prirastu. Malč od kore ili sječke stabilizira temperaturu tla i suzbija korov. Uzgoj u posudi zahtijeva otvore za otjecanje vode, drenažni sloj i prozračan supstrat, a zimi se preporučuje zaštita posude od promrzavanja. Peludni češeri obično se pojavljuju u travnju i svibnju, a češeri dozrijevaju u jesen. Otpornost na mraz dozrelih biljaka navodi se do otprilike -40 °C, dok je osjetljivija korijenova gruda u posudi. Otpornost na sušu je srednja do slabija, a dugotrajno presušivanje dovodi do prorjeđivanja krošnje. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti osipanje iglica, trulež korijena pri prevlaživanju, crveni pauci i štitaste uši. Preporučeni razmak sadnje iznosi približno 0,6–0,8 m kod patuljastih kultivara te 1,5–3 m kod većih oblika, ovisno o željenoj širini.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.01. 2026