Bijela smreka 'December' Picea glauca 'December'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'December' - spororastuća patuljasta četinjača gustog, stožastog habitusa. Kultivar 'December' zaštićen je europskim pravima PBR EU 18442. U licencijskim izvorima opisuje se kao novi, vitalniji oblik tipa 'Conica' s bržim i ujednačenijim rastom. Oblikuje gust, pravilno stožast habitus s dobro raspoređenim granama i kratkim iglicama tamnozelene do zelenosive boje. Godišnji prirasti najčešće iznose oko 6–10 cm. U zrelosti doseže visinu od približno 1,8–2 m i širinu od 0,8–1,5 m, a u posudama obično ostaje niža. Cvjetovi nemaju ukrasnu vrijednost, a češeri se na mladim patuljastim biljkama pojavljuju tek rijetko. Kultivar se cijeni zbog čistog oblika zimskog drvca, pa se često prodaje i kao vanjsko božićno drvce u posudi. Nakon blagdana dobro se uklapa u predvrt, kamenjar, vrištinu, uz ulaz ili kao niski soliter. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušom, patuljastim borovima, borovicama, vlasuljama i majčinom dušicom. Iglice su blago bodljikave, biljka nije jestiva, a pri trljanju širi lagan miris smole.

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, omiljena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Doseže visinu od 15 do 30 metara i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, meke i svijetlo do srebrnasto zelene boje, što joj daje karakterističan sivkasti ton. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi i hladniju klimu. Istodobno je razmjerno nezahtjevna prema tlu, no najbolje joj odgovaraju dobro propusna, blago kisela do neutralna tla. Traži sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući otpornosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno blago vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše joj odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili listinac četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. U toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C. U uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauk i lisne uši. Njihovu pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026