Bijela smreka 'Cinderella' Picea glauca 'Cinderella'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'Cinderella' - patuljasti kultivar sjevernoameričke bijele smreke. Izvorna vrsta raste u borealnim šumama Kanade i sjevera SAD-a, često na hladnim, vlažnijim staništima s kiselim do neutralnim tlima. Za kultivar 'Cinderella' dostupni izvori ne navode provjerenog uzgajivača ni godinu uvođenja. Biljka oblikuje kompaktnu, pravilno stožastu krošnju gustog grananja s nježnim, svježe zelenim iglicama. U 10 godina doseže približno 1–1,5 m visine, a širina iznosi oko 0,6–1 m, ovisno o uvjetima i načinu uzgoja. Godišnji prirast obično iznosi oko 10 cm. Iglice su kratke, mekše nego kod mnogih bodljikavih smreka, gusto obavijaju izboje i tijekom sezone zadržavaju svježu zelenu nijansu, koja zimi može blago potamnjeti. Cvjetovi nemaju ukrasnu vrijednost, a češeri se na mladim patuljastim biljkama pojavljuju rijetko. Kultivar je prikladan kao soliter za predvrtove, kamenjare, vrištine i posude, gdje tvori cjelogodišnji zeleni naglasak čistog obrisa. Lijepo se kombinira s vrijeskom, crnjušama, patuljastim borovima, niskim borovicama (klekama), vlasuljama, majčinom dušicom i trajnicama pokrivačicama tla. Iglice su nježnije, no nisu namijenjene konzumaciji, biljka nema izražen miris i pri rukovanju može blago bockati.

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, omiljena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Doseže visinu od 15 do 30 metara i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, meke i svijetlo do srebrnasto zelene boje, što joj daje karakterističnu sivkastobijelu nijansu po kojoj je dobila ime. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi i hladniju klimu, a pritom je razmjerno nezahtjevna prema tlu, iako preferira dobro propusna, blago kisela do neutralna tla. Zahtijeva sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući robusnosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj: Preferira položaj na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima prezimljavanje ne stvara poteškoće, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljno oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026