Baršunasti hrast Quercus velutina

Detaljan opis proizvoda

Baršunasti hrast - listopadan hrast iz istočnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike, pripada skupini takozvanih crvenih hrastova. Razvija moćno stablo široko raširene krošnje, u vrtovima obično oko 20–25 m visine i 12–18 m širine, s deblom čiji promjer u zrelosti može premašiti 80–90 cm. Najizrazitije obilježje je gotovo crna kora s dubokim brazdama i upadljivo narančastožuta unutarnja kora, iz koje se nekad dobivalo žuto bojilo kvercitron. Mlade mladice i vršni pupovi fino su pustenasti, što je dobro razlikovno obilježje u odnosu na crveni hrast. Listovi su kožasti i sjajni, često dugi 15–25 cm, sa 7–9 dubokih režnjeva koji završavaju osjem, na naličju svjetliji s finim dlačicama u pazušcima žila. U travnju i svibnju pojavljuju se neupadljive zelenkastožute rese, a nakon oprašivanja zameću se žirevi s plitkom kupulom, koji dozrijevaju druge godine i na zrelim stablima često dolaze u izraženijim valovima otprilike svake 2–3 godine. Od rujna do listopada žirevi kasnoj sezoni daju prirodan ritam i dragocjena su hrana pticama i sitnoj divljači. Jesenska boja prelazi od žute preko žutosmeđe do prigušeno crvene. U kompoziciji djeluje kao soliter izrazite kore, a dobro se slaže s borovima, jelama, bukvama i travama, uz koje dolazi do izražaja kontrast tamne kore i pokretnog lišća.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, a u mladosti podnosi i laganu polusjenu. Najbolje raste u dubljem, hranjivom i dobro strukturiranom tlu koje ostaje svježe, ali nije dugotrajno prevlažno. Prikladan je pH približno 5,5–7,2, a u težim glinama pomažu drenaža i dodatak komposta za bolju prozračnost. Sadnja se provodi od ožujka do studenog izvan razdoblja mraza, u prvih 1–2 sezone održava se ravnomjerno zalijevanje, a kasnije stablo podnosi i kraću sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće, a malč od lisnatice ili kore stabilizira vlagu u zoni korijena. Rez se obično svodi na odgojni rez i uklanjanje oštećenih grana u razdoblju mirovanja vegetacije. Otpornost na mraz navodi se približno do −29 °C, a mladi nasadi dobro reagiraju na malčiranje korijenske zone za vrijeme golomrazice. Vrsta se cijeni zbog veće otpornosti na pepelnicu, no ipak se mogu pojaviti lisne uši ili kukci koji stvaraju šiške. Žirevi najčešće dozrijevaju u rujnu i listopadu. U drvoredima se pokazuje dobrim i ondje gdje je potrebno stablo pravilnog oblika i zdravog lišća, no na zaslanjenom tlu može biti osjetljiviji.

Autor: Nikol | Revizija: 24.2. 2026