Banksov bor 'Schoodic' Pinus banksiana 'Schoodic'

Detaljan opis proizvoda

Banksov bor 'Schoodic' - patuljasti kultivar sjevernoameričkog Banksova bora, prepoznatljiv po vrlo niskom, široko raširenom do polegnutom rastu. Za razliku od izvorne vrste ne razvija se u visoko stablo, nego u gustu drvenastu biljku koja se postupno širi u stranu, nepravilno raspoređenih grana. Raste sporo i oblikuje široko rasprostrtu, spljoštenu do jastučastu krošnju. U zrelosti obično doseže približno 0,5–1 m visine i 1,5–2,5 m širine. Grane rastu pretežno vodoravno do blago uzlazno, a stariji primjerci poprimaju nepravilan, prirodan habitus. Iglice rastu u pravilu po dvije u snopiću, kratke su, približno 2–4 cm duge, razmjerno krute i često blago uvijene. Svijetlo su do srednje zelene, ponekad lagano žutozelene boje. Na starijim se biljkama mogu pojaviti tipični češeri Banksova bora. Maleni su, približno 3–5 cm dugi, izduženo jajasti do stožasti i često upadljivo zakrivljeni ili blago asimetrični. U početku su zeleni do purpurnosmeđi, a kasnije dozrijevaju do sivosmeđe do smeđe boje. Na granama mogu ostati niz godina. Kao i izvorna vrsta, kultivar 'Schoodic' ističe se iznimnom otpornošću na mraz, približno do −35 do −40 °C. Time zadržava visoku otpornost Banksova bora na niske zimske temperature. 

Banksov bor - vrlo privlačna četinjača nepravilnog rasta, podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Ubraja se među kratkovječne borove i doživi približno 100 godina. Doseže visinu od oko 20 m. Grana se nepravilno, a češeri rastu po dva, uspravno. Smeđe su boje koja s vremenom prelazi u sivu. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 2-5 cm i svježe zelene. Ovaj bor odlikuje se mekim drvom koje se lako razgrađuje i često se koristi kao ogrjevno drvo. Uzgoj mu je potpuno nezahtjevan. Budući da vrlo dobro podnosi i loše uvjete te bilo koji tip tla, ovaj je kultivar vrlo omiljen. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a raste sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima mladim se biljkama pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja većinom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično iznosi otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje odabire se velikodušno, okvirno 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026