Banksov bor 'Banská Štiavnica' Pinus banksiana 'Banská Štiavnica'

Detaljan opis proizvoda

Banksov bor 'Banská Štiavnica' - potječe iz sjevernog dijela Sjeverne Amerike, gdje raste na siromašnim, često suhim pjeskovitim i šljunkovitim staništima s hladnim zimama. Kultivar 'Banská Štiavnica' nastao je kao selekcija iz vještičje metle pronađene u Slovačkoj 1988. godine i oblikuje kompaktan, nepravilno grmolik do usko stožast habitus. U našim uvjetima obično doseže visinu od 0,8–1,5 m i širinu od 0,8–1,3 m, a godišnji prirast često iznosi oko 5 cm. Mladice su različito iskrivljene, a pupovi su upadljivo smolasti. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 2–3 cm, blago uvijene i svijetlo do srednje zelene. U svibnju i lipnju pojavljuju se neupadljivi žućkasti muški češeri, a kasnije sitni smeđi češeri, često u parovima. Primjenu nalazi u kamenjarima, vrištinama, šljunčanim nasadima, na krovnim vrtovima i u posudama, a zahvaljujući kratkim iglicama prikladan je i za oblikovanje u bonsai. Nezahtjevan je za uzgoj i odlikuje se dobrom otpornošću na mraz. Kultivar se koristi kao soliter u šljunčanim nasadima i vrištinama, ispred viših četinjača, uz staze i u gradskim vrtovima, gdje tijekom cijele godine donosi strukturu, boju i izražen okomit naglasak.

Banksov bor - vrlo atraktivna četinjača nepravilnog rasta, podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Ubraja se među kratkovječne borove i doživi približno 100 godina. Doseže visinu od oko 20 m. Grananje je nepravilno, a češeri rastu po dva, uspravno. Smeđe su boje koja s vremenom prelazi u sivu. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 2–5 cm i svježe zelene. Ovaj bor odlikuje se mekim drvom koje se lako razgrađuje i često se koristi kao ogrjevno drvo. Potpuno je nezahtjevan za uzgoj. Budući da vrlo dobro podnosi i loše uvjete te bilo koju vrstu tla, ovaj je kultivar vrlo omiljen. 

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna prije svega zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara ipak se isplati ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekan prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a za vrijeme otopljenja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika te oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.12.2025