Banana 'Dwarf Cavendish' Musa 'Dwarf Cavendish'

Detaljan opis proizvoda

Banana 'Dwarf Cavendish' - egzotična, dekorativna biljka, poznata jestiva sorta banane koja se uzgaja diljem svijeta zbog slatkih plodova i izrazitog tropskog izgleda. Podrijetlo skupine Cavendish vezano je uz uzgoj u engleskim staklenicima u 19. stoljeću, a sama sorta 'Dwarf Cavendish' pripada nižim oblicima te skupine. Nije drvenasta biljka, nego trajna zeljasta biljka sa snažnim podankom i lažnim deblom sastavljenim od lisnih rukavaca. U posudi i u našim uvjetima obično doseže 1,5–3 m visine i oko 1–2 m širine, a u grijanom stakleniku može biti i veća. Listovi su široki, svježe do zasićeno zeleni, na mladim listovima često s vinsko-purpurnim mrljama koje s vremenom nestaju. Svaki list može biti dulji od 1 m, a vjetar ga lako razdire, što je za bananu prirodno. Starije, dobro razvijene biljke mogu oblikovati viseći cvat s crvenoljubičastim pricvjetnim listovima, a zatim grozd jestivih plodova bez sjemenki. Plodovi nastaju bez oprašivanja, kraći su nego kod visokih komercijalnih klonova, imaju kremasto meso ploda i sladak okus. U našim uvjetima rodnost se ipak postiže uglavnom u zimskim vrtovima, staklenicima ili vrlo toplim interijerima. Ukrasna vrijednost počiva prije svega na raskošnom lišću, brzom rastu i tropskoj silueti.

Uzgoj: Za uzgoj u kontinentalnoj Hrvatskoj odgovara puno sunce i topla zavjetrina, gdje se listovi manje kidaju, a lažno deblo bolje sazrijeva. Biljci odgovara dublje, humusno i propusno tlo, ljeti stalno vlažnije, zimi radije suše, orijentacijski pH 6,0–7,5. Važna je drenaža i izbjegavanje zimskog prevlaživanja jer podanak lako trune. Tijekom sezone biljka brzo raste uz redovito zalijevanje i prihranu, najbolje gnojivom s većim udjelom kalija. Sadi se nakon prestanka mrazova, najčešće u svibnju, a biljke u kontejneru i tijekom ljeta. Listovi obično promrzavaju već oko -2 °C, a lažno deblo kratkotrajno podnosi oko -4 °C, zato se na otvorenom uzgaja uglavnom uz suhu zimsku zaštitu. Uz izolaciju i održavanje podanka suhim podzemni dio može preživjeti otprilike -10 do -12 °C, dok je u hladnijim krajevima sigurnije prezimljavanje u posudi u svijetlom prostoru bez mraza. Za soliter se ostavlja razmak sadnje 1,5–2 m, u skupini obično 1 biljka na 2–3 m². Najčešće probleme stvaraju puževi golaći na mladim listovima i crveni pauk tijekom prezimljavanja u toplom. U posudi dobro uspijeva u većoj tegli s drenažom, ljeti se postavlja na sunce, a za vrućina se zalijeva i svakodnevno kako listovi ne bi gubili turgor. Zimi se zalijevanje znatno smanjuje i održava se tek blaga vlažnost supstrata, idealno pri 2–8 °C, kada biljka prelazi u mirovanje. Pri prezimljavanju na otvorenom busen se nakon prvih mrazova obično obloži suhim lišćem ili slamom i omota prozračnim materijalom kako unutra ne bi prodirala voda. U proljeće se uklanjaju promrzli dijelovi, a novi listovi brzo izbijaju iz baze.

Autor: Nikol | Revizija: 1.4. 2026