Avokado Persea americana

Detaljan opis proizvoda

Avokado - potječe iz planinskih i prigorskih područja Meksika i Srednje Amerike. Riječ je o zimzelenoj suptropskoj vrsti iz porodice lovora, koja se stoljećima uzgaja zbog mesnatih plodova s visokim udjelom nezasićenih masti, kalija, vitamina E, vitamina K i folne kiseline. U domovini uobičajeno doseže 10–20 m, cijepljene sorte ostaju niže, dok se u posudi u našim uvjetima najčešće održava na oko 1,5–3 m uz širinu 1–2 m. Krošnja djeluje prozračno do kišobranasto, listovi su kožasti, sjajni, eliptični do jajoliki, obično 12–25 cm dugi, tamnozeleni i dekorativni tijekom cijele godine. Sitni žutozeleni cvjetovi pojavljuju se u metlicama, najčešće od kasnog proljeća do početka ljeta. Cvijet je dvospolan, ali se otvara u dvije faze, zato je zametanje plodova veće pri uzgoju dviju sorti tipa A i B. U kućnim uvjetima Persea americana ipak se uzgaja prije svega kao upečatljiv lisnati soliter za zimske vrtove, svijetle hale i terase na kojima biljka provodi ljeto. Plodovi su kruškoliki do jajoliki, sa zelenom do gotovo crnom kožicom ovisno o sorti te sa svijetlozelenim do žućkastim, kremastim mesom ploda nježnog orašastog okusa. Biljke uzgojene iz sjemena rađaju kasno i neujednačeno, a cijepljene sorte ranije ulaze u rodnost.

Uzgoj: U našim uvjetima biljke se uzgajaju kao prenosive drvenaste biljke u posudama ili u grijanom stakleniku odnosno zimskom vrtu. Najprikladnije je puno svjetlo s laganim zasjenjenjem tijekom ljetnog podneva, položaj u zavjetrini i toplo mikroklima bez hladnog propuha. Supstrat treba biti vrlo propustan, prozračan i bogat hranjivima, s udjelom krupnije frakcije i pH vrijednošću od približno 5,5–6,5. Trajno mokro tlo oštećuje fino korijenje i potiče razvoj truleži korijena, osobito roda Phytophthora. Zalijevanje se održava redovitim, no između pojedinih obroka preporučuje se pustiti da se gornji sloj supstrata lagano prosuši. Od ožujka do kolovoza biljkama godi ujednačena gnojidba, a kod starijih primjeraka i dodavanje kalcija i mikroelemenata prema stanju lišća. Sadnja i presađivanje najbolje se provode od ožujka do lipnja, a boravak na otvorenom preporučuje se od druge polovice svibnja do rujna. Rez je samo održavajući i oblikovni, kako bi se potaknulo grananje i kompaktnija krošnja. Kratkotrajni minimum kreće se, ovisno o genetskoj skupini i zrelosti tkiva, približno između -1 i -4 °C, no mlade biljke oštećuje već slab mraz, zato se preporučuje prezimljavanje u zatvorenom prostoru pri 10–15 °C. Češći štetnici u interijeru su crveni pauci, tripsi, bijele mušice i štitaste uši. Listovi, kora i koštica sadrže persin, zato biljka nije prikladna uz ptice, kuniće i druge osjetljive životinje.

Autor: Nikol | Revizija: 15.4. 2026