Atlantski cedar Cedrus atlantica

Detaljan opis proizvoda

Atlantski cedar - poznat i kao atlaski cedar, impozantno je četinjasto stablo podrijetlom iz gorja Atlas u sjevernoj Africi. Riječ je o stablu prekrasne i veličanstvene pojave. Što se tiče dimenzija, cedar može narasti do 20–40 m u visinu, a krošnja doseže širinu od 8–12 m. Izgled mu je upečatljiv, sa širokom stožastom do kuglastom krošnjom. Mlada stabla imaju šiljast i često povijen vršni izboj, što stablu daje karakterističan izgled. Iglice su plavozelene i nose nježan, ugodan miris smole. Složene su u guste snopiće i ostaju na stablu tijekom cijele godine. Atlantski cedar cijenjen je zbog svoje veličanstvenosti i često se koristi kao soliter u parkovima, vrtovima i kao ukrasna drvenasta biljka na prostranim posjedima. Prikladan je i za oblikovanje većih vrtnih kompozicija.

Uzgoj: Zahtijeva sunčan položaj, na kojem iglice dobivaju najljepšu boju, a krošnja postaje čvrsta. Podnosi i laganu polusjenu, ali ondje raste sporije. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom, srednje teškom tlu, idealno blago kiselom do neutralnom (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna i trajno vlažna tla, no nakon ukorjenjivanja vrlo dobro podnosi sušu i toplinu. Zalijevanje je važno ponajprije u prvim godinama nakon sadnje. Kad se dobro ukorijeni, atlantski cedar postaje vrlo otporan na sušu i ubraja se među četinjače koje je najbolje podnose. Gnojidba obično nije potrebna, dovoljno je kvalitetno tlo. Mladim stablima može se u proljeće dodati blago gnojivo za četinjače. Otpornost atlantskog cedra na mraz je srednja, obično oko –20 do –23 °C. U hladnijim područjima mlade biljke mogu promrzavati, zato se preporučuje zaštićen, topao položaj. Starija stabla su otpornija. Atlantski cedar općenito je otporan na bolesti, no osjetljiv može biti na dugotrajno prevlaživanje ili teška tla. Rez se uobičajeno ne provodi jer stablo ima prirodno lijep habitus. Uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Oblikovanje rezom nije prikladno.

Autor: Lucie | Revizija: 11.2. 2026