Atlantski cedar 'Glauca' Cedrus atlantica 'Glauca'

Detaljan opis proizvoda

Atlantski cedar 'Glauca' - vrlo upečatljiv ukrasni kultivar cedra, cijenjen zbog srebrnastoplavih do čeličnoplavih iglica, pravilnog habitusa i veličanstvene pojave. Ubraja se među najljepše plavo obojene četinjače i ističe se kao snažna dominanta vrta ili parka. Raste kao umjereno brzorastuće stablo s izrazito stožastom krošnjom u mladosti, koja se s godinama širi u široko raširenu, katnu strukturu. U zrelosti može doseći 20 do 30 metara visine, u vrtnim uvjetima obično manje. Grane su vodoravne do blago uzdignute, pravilno raspoređene i stablu daju vrlo plemenit, arhitektonski izgled. Iglice su kratke, krute, skupljene u snopiće, izrazito plavosrebrnaste do sivoplave, a intenzitet obojenosti najjači je na punom suncu. Boja je postojana tijekom cijele godine i jedno je od glavnih ukrasnih obilježja ovog kultivara. Češeri su bačvasti, uspravni, isprva zeleni, kasnije smeđi, dugi oko 6–10 cm. Dozrijevaju tijekom nekoliko godina i nakon dozrijevanja se na stablu postupno raspadaju. U ukrasnim sadnjama nemaju značajnu ulogu, stablo se uzgaja prije svega zbog izgleda. Prilično je otporno na bolesti i štetnike i ne zahtijeva rez, naprotiv, najljepše se ističe kada se ostavi u prirodnom obliku. Dobro podnosi gradske uvjete i toplije položaje. Primjenjuje se prije svega kao soliterno stablo u većim vrtovima, parkovima, reprezentativnim prostorima i krajobraznim sadnjama. Zahvaljujući izrazitoj plavoj boji idealno je kao dominantan element koji privlači pozornost tijekom cijele godine.

Cedrus atlantica, poznat i kao atlaski cedar, impozantno je četinjasto stablo podrijetlom iz gorja Atlas u sjevernoj Africi. Riječ je o stablu prekrasne i veličanstvene pojave. Što se tiče dimenzija, cedar može narasti do visine od 20–40 metara, sa širinom krošnje od 8–12 metara. Izgled mu je upečatljiv, sa širokom stožastom do kuglastom krošnjom. Mlada stabla imaju šiljast i često povijen vršni izboj, što stablu daje karakterističan izgled. Iglice su plavozelene i odlikuju se nježnim, ugodnim mirisom smole. Raspoređene su u gustim snopićima i ostaju na stablu tijekom cijele godine. Atlantski cedar cijenjen je zbog svoje veličanstvenosti i često se koristi kao soliterno stablo u parkovima, vrtovima te kao ukrasna drvenasta biljka na prostranim posjedima. Prikladan je i za stvaranje većih vrtnih kompozicija.

Uzgoj: Zahtijeva sunčan položaj, na kojem se iglice najljepše oboje i oblikuje se čvrsta krošnja. Podnosi i laganu polusjenu, ali ondje raste sporije. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom, srednje teškom tlu, idealno blago kiselom do neutralnom (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna i trajno vlažna tla, no nakon ukorjenjivanja vrlo dobro podnosi sušu i toplinu. Zalijevanje je važno uglavnom u prvim godinama nakon sadnje. Kada se dobro ukorijeni, atlantski cedar postaje vrlo otporan na sušu i ubraja se među četinjače najotpornije na sušu. Gnojidba obično nije potrebna, dovoljno je kvalitetno tlo. Mladim stablima može se u proljeće dodati blago gnojivo za četinjače. Otpornost atlantskog cedra na mraz je srednja, obično oko –20 do –23 °C. U hladnijim područjima mlade biljke mogu promrzavati, stoga se preporučuje zaštićen, topao položaj. Starija stabla su otpornija. Atlantski cedar općenito je otporan na bolesti, no može biti osjetljiv na dugotrajno prevlaživanje ili teška tla. Rez se uobičajeno ne provodi jer stablo ima prirodno lijep habitus. Uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Oblikovanje rezom nije prikladno.

Autor: Kamila | Revizija: 23.12.2025