Atlantski cedar 'Glauca Pendula' Cedrus atlantica 'Glauca Pendula'

Detaljan opis proizvoda

Atlantski cedar 'Glauca Pendula' - ovaj kultivar fascinira kaskadnim, povijenim oblikom koji mu daje osobit estetski učinak. Potječe iz gorja Atlas u sjevernoj Africi, gdje raste na sunčanim planinskim padinama s dobro propusnim tlima. Kultivar 'Glauca Pendula' nastao je u Francuskoj prije 1900. godine i ubraja se među povijene oblike s plavosrebrnim iglicama. Na rast snažno utječe vezanje vršnog izboja, pa se u vrtovima koristi kao soliter koji se može oblikovati, s kaskadom grana i ponekad pravim učinkom „slapa“. S 10 godina obično doseže visinu od oko 1,8–4 m, a u zrelosti se najčešće navodi 4–8 m visine i 1,5–2,5 m širine. Iglice su krute, čeličnoplave, duge oko 2–3 cm i skupljene u snopiće na kratkim izbojcima (brahiblastima), a pri dodiru mogu blago bosti. Siva do sivosmeđa kora postupno postaje gruba, a u toplim danima osjeća se miris smole. U proljetnim mjesecima pojavljuje se neupadljiva cvatnja s peludom, no ukrasnu ulogu imaju prije svega češeri. Krajem ljeta do jeseni zameću se uspravni, bačvasti češeri koji dozrijevaju postupno, često tek u 2. – 3. godini, i poprimaju smeđu boju. Zimzelena masa iglica ublažava oštre linije građevina, a u kompoziciji se dobro slaže s tamnozelenim tisama, jelama ili šimširom, odnosno iznad šljunčane gredice, gdje do izražaja dolaze šara grana i kontrast boja.

Cedrus atlantica, poznat i kao atlaski cedar, impozantno je stablo četinjače podrijetlom iz gorja Atlas u sjevernoj Africi. Riječ je o stablu prekrasne, veličanstvene pojave. Što se tiče dimenzija, cedar može narasti do 20–40 metara visine, uz širinu krošnje od 8–12 metara. Izgled mu je upečatljiv, sa širokom stožastom do kuglastom krošnjom. Mlada stabla imaju šiljastu i često povijenu vršnu granu, što stablu daje karakterističan izgled. Iglice su plavozelene i nježno, ugodno mirišu na smolu. Raspoređene su u gustim snopićima i ostaju na stablu tijekom cijele godine. Atlantski cedar cijeni se zbog svoje veličanstvenosti i često se koristi kao soliterno stablo u parkovima, vrtovima te kao ukrasna drvenasta biljka na prostranim posjedima. Prikladan je i za oblikovanje većih vrtnih kompozicija.

Uzgoj: Zahtijeva sunčan položaj, na kojem se iglice najljepše obojaju i stvara se čvrsta krošnja. Podnosi i laganu polusjenu, no ondje raste sporije. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom, srednje teškom tlu, idealno blago kiselom do neutralnom (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna i trajno vlažna tla, ali nakon ukorjenjivanja vrlo dobro podnosi sušu i toplinu. Zalijevanje je važno prije svega u prvim godinama nakon sadnje. Kada se dobro ukorijeni, atlantski cedar postaje vrlo otporan na sušu i ubraja se među četinjače koje najbolje podnose sušu. Gnojidba obično nije potrebna, dovoljno je kvalitetno tlo. Mladim stablima može se u proljeće dodati blago gnojivo za četinjače. Otpornost atlantskog cedra na mraz je srednja, obično oko –20 do –23 °C. U hladnijim područjima mlade biljke mogu promrzavati, pa se preporučuje zaštićen, topao položaj. Starija stabla su otpornija. Atlantski cedar općenito je otporan na bolesti, no može biti osjetljiv na dugotrajno prevlaživanje ili teška tla. Rez se uobičajeno ne provodi jer stablo ima prirodno lijep habitus. Uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Oblikovanje rezom nije prikladno.

Autor: Nikol | Revizija: 5.1. 2026