Ananasova metvica 'Variegata' Mentha suaveolens 'Variegata'

Detaljan opis proizvoda

Ananasova metvica 'Variegata' - trajna aromatična zelen iz porodice usnača. Potječe od mirisne metvice, vrste koja prirodno raste u Europi i sjeverozapadnoj Africi na staništima bogatima hranjivima i umjereno vlažnima. Kultivar 'Variegata' uzgaja se zbog kremasto šarenih, okruglasto jajastih listova s finim dlačicama, koji na svjetlu djeluju gotovo srebrnkasto. Miris je voćni, podsjeća na jabuku s laganom notom ananasa, a okus je nježniji i manje mentolski nego u paprene metvice. Busen naraste 40–60 cm u visinu, a zahvaljujući podancima širi se na 60–90 cm, pa na gredici stvara gust rub i nizak sloj pokrivača tla. Od srpnja do rujna pojavljuju se klasovi sitnih ružičastih do bjelkastih cvjetova koje posjećuju pčele i bumbari. Listovi se koriste svježi i sušeni za čajeve, limunade, sirupe, voćne salate i deserte, a lijepo izgledaju i kao jestivi ukras. U narodnom travarstvu metvica se tradicionalno cijeni zbog eteričnih ulja, osobito mentola i drugih terpena, koja napitcima i biljnim mješavinama daju osjećaj svježine. U vrtnim kompozicijama dobro se slaže s matičnjakom, lavandom i majčinom dušicom, a u posudama tvori kontrastan rub uz zelene začinske biljke.

Uzgoj: Uspijeva na punom suncu do polusjeni, u toplijoj mikroklimi s dobrim strujanjem zraka i u zavjetrini, koja smanjuje isušivanje listova i pritisak bolesti. Najbolje raste u humusnom, hranjivom tlu koje je stalno umjereno vlažno, ali ne prevlažno. U težim glinastim tlima pomaže dodatak komposta i krupnijeg materijala za otjecanje vode, a u posudi je važan drenažni sloj. Orijentacijski joj odgovara pH 6,0–7,5. Zalijevanje treba biti redovito, u posudi češće jer se korijenova gruda brže isušuje. Dugotrajna suša slabi aromu i pospješuje pojavu hrđe metvice i crvenog pauka, pa je otpornost na sušu niska do srednja. Gnojidba se temelji na kompostu u proljeće i po potrebi umjerenom dodavanju hraniva tijekom sezone, a u posudi slabijim, ali redovitim doziranjem. Busen se održava prikraćivanjem nakon glavne berbe ili nakon cvatnje, čime se potiče zgušnjavanje i nježniji prirast, a stariji se busen nakon 3–4 godine često obnavlja dijeljenjem. Malč od komposta stabilizira vlagu i suzbija korov. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, cvatnja većine metvica pada u razdoblje srpanj–rujan, a lišće se bere kontinuirano od svibnja do rujna i najjače miriše prije cvatnje. Otpornost zrele biljke na mraz kreće se, ovisno o vrsti i položaju, otprilike od -20 do -30 °C. U posudi postoji opasnost od promrzavanja korijenove grude, pa se preporučuje izolacija posude i zaštićen položaj. Za početnike je praktično ograničiti širenje podanaka korijenskom barijerom ili uzgojem u posudi. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 30–40 cm za niže tipove i 40–50 cm za snažnije, što odgovara oko 4–9 biljaka po m². Česti problemi su hrđa metvice, pepelnica i pjegavost lista, a od štetnika lisne uši, tripsi i crveni pauk, osobito pri suši i pregustom sklopu.

Autor: Nikol | Revizija: 25.2. 2026