Anaciklus - Anacyclus pyrethrum var. depressus Anacyclus pyrethrum var. depressus

Detaljan opis proizvoda

Anaciklus - Anacyclus pyrethrum var. depressus  - niska trajnica jastučastog rasta podrijetlom iz sjeverne Afrike, osobito iz gorja Atlas. U prirodi naseljava sunčane, kamenite padine i šljunčana tla s brzim otjecanjem vode, što objašnjava njezinu dobru otpornost na sušu. U vrtu razvija polegnute stabljike i gust tepih nježno perasto razdijeljenih listova sivozelenog do srebrnastog tona. Odrasla biljka obično doseže visinu od oko 8–10 cm i širinu od 20–30 cm. Cvjetne glavice pojavljuju se od travnja do lipnja, ponekad i do srpnja, ovisno o tijeku proljeća. Pojedinačni cvjetovi podsjećaju na sitne ivančice. Bijeli jezičasti cvjetovi s donje su strane crveno do purpurno obojeni, pa su pupoljci izrazito ružičasti, a pri zatvaranju cvjetova crveno naličje ponovno postaje vidljivo. Središte je jarko žuto, a cvjetove rado posjećuju pčele i bumbari. Anaciklus se primjenjuje u alpinumima, suhim šljunčanim gredicama, uz rubove staza i u plitkim posudama, gdje nježna tekstura lišća omekšava kamen i šljunak. U kombinacijama se dobro slaže s niskim žednjacima, majčinom dušicom, gromotuljama ili sitnim karanfilima za kamenjare, koji imaju slične zahtjeve prema suši i suncu.

Uzgoj:  Za uzgoj je ključan položaj na punom suncu i vrlo propusno tlo. Najbolje se pokazao ilovasto-pjeskoviti do šljunkoviti supstrat s visokim udjelom mineralne komponente i drenažom, kako zimi ne bi nastajali prevlažni džepovi. Podnosi pH od blago kiselog do lužnatog, približno 6–8,5. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, s naglaskom na proljetni termin u hladnijim krajevima, kako bi se biljke do zime dobro ukorijenile. Za neprekinut tepih biljke se sade na razmak od oko 25–30 cm, što odgovara približno 9–12 sadnica po 1 m². Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje. Kod sklopljenih nasada obično se ograničava na razdoblja dulje suše jer prevlaživanje skraćuje vijek biljke i potiče izmrzavanje. Gnojidba je umjerena. Prebogato tlo dovodi do rijetkog rasta i lošijeg prezimljavanja, a prikladnija je lagana proljetna prihrana kompostom ili niskom dozom gnojiva za kamenjarke. Nakon cvatnje često ostaju ocvale glavice, koje se mogu postupno uklanjati radi urednijeg izgleda, no rez nije nužan. Otpornost dozrelih biljaka na mraz kreće se približno do −24 do −29 °C, no presudan je suh zimski okoliš. U teškom, mokrom tlu biljke mogu promrzavati i pri blažim mrazevima, dok u šljunku prezimljuju pouzdanije. Od štetnika se na mladim izbojima mogu pojaviti lisne uši, a u dugotrajnoj vlazi prijete gljivične bolesti korijena. U posudama se preporučuje osigurati zimsku zaštitu od natapanja, primjerice nadstrešnicom ili smještajem ispod strehe uz minimalno zalijevanje.

Autor: Kristýna | Revizija: 10.02.2026