Amurski javor Acer tataricum subsp. ginnala

Detaljan opis proizvoda

Amurski javor - poznat i kao tatarski javor ginnala, potječe iz istočne Azije, osobito iz sjeveroistočne Kine, Koreje i jugoistočnog Sibira, gdje raste na rubovima šuma, padinama i u riječnim dolinama. U europskim se vrtovima uzgaja od 19. stoljeća, a cijeni se prije svega zbog prilagodljivosti i ukrasne vrijednosti tijekom cijele godine. Rast je grmolik do stablast, moguć je i višedebleni oblik ili oblik cijepljen na deblo, a krošnja je široko raširena i prirodno prozračna. Listovi su manji, trodijelni, ljeti svježe zeleni, a u jesen se boje u zasićene nijanse crvene, karminske i narančaste koje se ubrajaju među najintenzivnije kod javora. Sitni cvjetovi su krem bijeli do žućkasti, pojavljuju se od svibnja do lipnja, izrazito su mirisni i medonosni. Plodovi su upadljivi crveno obojeni dvostruki krilati plodovi koji ljeti povećavaju ukrasnu vrijednost stabla. Vrsta nije otrovna, nema trnova i prikladna je i za vrtove s djecom. U kompozicijama se dobro kombinira s ukrasnim travama, nižim grmovima i trajnicama, gdje stvara prirodan prijelaz između sloja stabala i sloja grmova.

Uzgoj: Za uzgoj odgovara puno sunce do polusjena, a na sunčanim položajima postiže najizraženiju jesensku boju. Tlo može biti obično vrtno, ilovasto do pjeskovito-ilovasto, dobro propusno, s blago kiselim do neutralnim pH. Nakon ukorjenjivanja amurski je javor dobro otporan na sušu i kratkotrajno prevlaživanje, a podnosi i gradsku klimu te onečišćen zrak. Sadnja se obavlja u proljeće ili jesen, a kod živica se preporučuje razmak sadnje od približno 1–1,5 m između biljaka. Rez nije nužan, a po potrebi se ograničava na prorjeđivanje ili održavanje oblika nakon cvatnje. Otpornost na mraz iznosi približno –34 °C pa je vrsta potpuno prikladna za sva područja kontinentalne Hrvatske. Bolesti i štetnici javljaju se tek iznimno, što ga čini stabilnom i dugovječnom drvenastom biljkom s minimalnim zahtjevima za održavanje.

Autor: Lucie Š. | Revizija: 2.2.2026