Američki likvidambar 'Pasquali Fastigiata' Liquidambar styraciflua 'Pasquali Fastigiata'

Detaljan opis proizvoda

Američki likvidambar 'Pasquali Fastigiata' - očaravajuće listopadno stablo, cijenjeno prije svega zbog uskog, stupastog habitusa i veličanstvene jesenske obojenosti, zbog čega je savršen izbor i za manje prostore ili drvorede. Raste kao vitko, uspravno stablo koje u zrelosti doseže visinu od 8 do 12 metara, a pritom zadržava vrlo usku krošnju širine svega 2 do 3 metra. Razvija čvrste, uspravne grane koje biljci daju elegantan i pravilan izgled. Listovi su duboko dlanasto režnjeviti, tipičnog javorova oblika, a tijekom proljeća i ljeta zasićeno su zeleni i sjajne površine. Dolaskom jeseni lišće se pretvara u zadivljujuću paletu blistavih nijansi crvene, purpurne, narančaste i žute boje. Biljka neupadljivo cvjeta tijekom proljeća sitnim cvjetovima, nakon kojih se u jesen razvijaju karakteristične kuglaste, bodljikave plodne skupine koje na granama često ostaju i nakon opadanja lišća.

Američki likvidambar potječe s jugoistoka Sjeverne Amerike i iz Srednje Amerike, gdje raste kao srednje veliko listopadno stablo. Visok je između 15 i 30 m i može imati stožast oblik sa širokom krošnjom. Listovi vrste Liquidambar styraciflua imaju 3–7 režnjeva i svojim raznobojnim nijansama ukras su vrtova ne samo u proljeće, kada su zeleni, nego osobito u jesen, kada im se boje mijenjaju. Često poprimaju narančaste, crvene i ljubičaste tonove, što stablu daje prekrasan i upečatljiv izgled koji osvaja ne samo vrtlare nego i prolaznike. Ova drvenasta biljka vrlo je omiljena u parkovima i ukrasnim vrtovima zbog šarenog jesenskog lišća. Budući da razvija tako lijepe nijanse, često se koristi kao soliter ili za oživljavanje širih gradskih površina. Postoji niz kultivara koji se razlikuju visinom, oblikom krošnje, veličinom listova i intenzitetom jesenske promjene boja. Američki likvidambar svestrana je i nezahtjevna biljka koja može obogatiti i uljepšati svaki vrt. Nije previše zahtjevan u pogledu uvjeta uzgoja. Najbolje uspijeva na neutralnim do blago kiselim, dovoljno vlažnim tlima, što uključuje šljunkovite i pjeskovite, ali i glinaste i močvarne supstrate. Za rast mu je potrebna pouzdana opskrba vlagom.

Uzgoj: Nije previše zahtjevan u pogledu uvjeta uzgoja. Najbolje uspijeva na toplom položaju na punom suncu ili u laganoj polusjeni, zaštićenom od isušujućih vjetrova. Najprikladnije je dublje, hranjivo, ravnomjerno vlažno, ali dobro drenirano tlo, neutralno do kiselo, idealno pH 5,0–6,5. Stablo podnosi i vlažnija mjesta te kratkotrajno plavljenje, dok dugotrajna suša na laganom tlu usporava rast i slabi jesensku obojenost. Na vapnenastim i alkalnim tlima može se pojaviti kloroza, pa se preporučuje dodavanje komposta od lišća i malčiranje korom. Sadnja se u pravilu provodi od ožujka do studenoga, a kod mladih stabala isplati se redovito zalijevanje u prve dvije do tri vegetacije. Gnojidba je umjerena, u proljeće, s naglaskom na organsku komponentu. Rez je samo zdravstveni i odgojni, krajem zime. Odrvenjelo drvo otporno je na mraz otprilike do -23 do -26 °C, a mlade biljke u oštrim zimama mogu stradati od promrzavanja i oštećenja debla zimskim suncem, zato se u podnožju preporučuje zimski malč, a na deblu zaštitni omot ili bijeli premaz. Razmak sadnje odabire se velikodušno, približno 8–10 m od drugih stabala ili građevina, kako bi se krošnja mogla razvijati bez deformacija. Od mogućih problema povremeno se javljaju lisne uši i pjegavost lista, a pri neodgovarajućem pH i žućenje.

Autor: Kamila | Revizija: 24. 7. 2026