Američki borovac 'Ontario' Pinus strobus 'Ontario'

Detaljan opis proizvoda

Američki borovac 'Ontario' - patuljasti zimzeleni kultivar sjevernoameričkog američkog borovca. Ističe se prije svega gustim, kompaktnim rastom i nježnim plavozelenim do sivozelenim iglicama koje biljci daju mekan, prozračan izgled. U usporedbi s osnovnom vrstom raste znatno sporije i ostaje osjetno manji. U mladosti je kompaktan i prilično pravilan, a s godinama se krošnja postupno širi i poprima slobodniji karakter. U dobi od otprilike 10 godina doseže oko 1–1,5 m visine i 1–1,5 m širine. U starijoj dobi u pravilu naraste otprilike 2–3 m u visinu i 2–3 m u širinu. Godišnji prirast obično iznosi oko 10–15 cm. Grane su gusto raspoređene, uglavnom uzlazne do vodoravno raširene. Mladi izboji prilično su tanki i elastični, a kasnije odebljaju. Iglice karakteristično rastu u snopićima po pet, vrlo su nježne, tanke, savitljive i duge otprilike 6–10 cm. Privlačne su plavozelene do sivozelene boje sa srebrnastim odsjajem. Bjelkaste pruge puči dodatno naglašavaju njihov plavičasti izgled. Na starijim primjercima mogu se razviti češeri. Usko su valjkasti, blago povijeni i viseći, u pravilu dugi otprilike 10–15 cm. U početku su zeleni, a dozrijevanjem poprimaju svijetlo do srednje smeđu boju. Vrlo je otporan na mraz, otprilike do −30 do −34 °C.

Američki borovac - bor koji, ovisno o uvjetima uzgoja, doseže visinu od 8 - 12 m, a u prirodnom staništu naraste i do 20 m. Iglice su mekane, duge 7 - 13 cm, svijetlozelene boje s plavozelenim odsjajem. Raste uspravno, u mladosti pravilno stožasto, a kasnije se nepravilno širi u stranu. Idealan je sunčan položaj.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a raste i sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazala korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno stajaćeg vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Stabalca u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje odabire se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i željenoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 9. 9. 2026