Američki borovac 'Horsford' Pinus strobus 'Horsford'

Detaljan opis proizvoda

Američki borovac 'Horsford' - patuljasti kultivar američkog borovca, četinjače podrijetlom iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, gdje raste u hladnijoj i vlažnijoj klimi. Osnovna vrsta tvori visoka stabla, no kod kultivara 'Horsford' selekcija je dovela do iznimno sporog rasta i sitnog, pravilno kuglastog habitusa. Riječ je o niskom, gustom, zimzelenom grmu koji u deset godina doseže približno 0,5 m visine i širine, a u zrelosti obično 0,6–0,8 m visine i 0,8–1 m širine, ovisno o uvjetima staništa. Grananje je gusto, grane su kratke i ravnomjerno raspoređene, pa nastaje pravilna „pogačica“. Iglice su za tako malu biljku razmjerno duge, oko 6–10 cm, meke, po pet u snopiću, plavozelenog do zelenoplavog odsjaja i s nježnim maškom. Gusto igličje prekriva vrhove mladica i pupove, pa grm na pogled djeluje baršunasto i mami na dodir. Proljetni prirasti obično su nešto svjetliji, a tijekom ljeta boja se ujednačuje u prigušeniji plavozeleni ton. Cvjetni organi su, kao i kod većine borova, neupadljivi, a ukrasna vrijednost leži prije svega u cjelogodišnjoj strukturi i boji iglica. Zahvaljujući malim dimenzijama, kompaktnom obliku i mekim iglicama kultivar se primjenjuje u prednjim dijelovima kamenjara i vrištine, u mješovitim nasadima četinjača te u niskim obrubima uz staze i terase. Prikladan je i za sadnju u veće posude na sunčanim terasama, gdje daje postojan zimski okvir nasada.

Američki borovac - bor koji, ovisno o uvjetima uzgoja, doseže visinu 8 - 12 m, a u prirodnom okruženju naraste i do 20 m. Iglice su meke, duge 7 - 13 cm, svijetlozelene boje s plavozelenim odsjajem. Raste uspravno, u mladosti pravilno stožasto, a kasnije se nepravilno širi u stranu. Idealan je sunčan položaj.

Uzgoj: Najljepšu boju i gustoću iglica biljke postižu na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a za vrijeme otapanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30 °C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se za suše mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.11. 2025