Američki borovac 'Bennett O.D.' Pinus strobus 'Bennett O.D.'

Detaljan opis proizvoda

Američki borovac 'Bennett O.D.' - vrsta podrijetlom iz sjeveroistočnog dijela Sjeverne Amerike, gdje tvori prostrane četinjačke sastojine. U Europu je dospjela već u 18. stoljeću, a u umjerenoj klimi primjenjuje se kao ukrasna drvenasta biljka nježnih, mekanih iglica. Kultivar 'Bennett O.D.' pripada skupini oblika s takozvanim efektom zmajeva oka, kod kojih su iglice uzdužno žutozeleno prugaste. Raste kao manje stablo, u početku uskog stožastog oblika i rahlijeg habitusa. U deset godina doseže približno 1,5–2 m visine i 0,8–1 m širine, a u zrelosti u vrtu obično 3–4 m visine i 1,5–2 m širine, ovisno o staništu i uvjetima. Iglice su mekane, po pet u snopiću, duge oko 7–10 cm, osnovne modrozelene boje sa širokim zlatnožutim prugama. U proljeće novi prirasti djeluju izrazito zlatno, tijekom ljeta smiruju se u zelenozlatni ton pa krošnja tijekom cijele godine ostavlja svjetliji dojam. Cvjetni organi kod borova su neupadljivi, muški češeri pojavljuju se u proljeće, a ženski se razvijaju u vitke, izdužene češere koji se stvaraju tek na starijim stablima. U vrtnoj kompoziciji ovaj se kultivar primjenjuje kao manji soliter na travnjaku, u predvrtovima, vrištinama ili mješovitim nasadima s nižim četinjačama i ukrasnim travama. Fina struktura iglica lijepo se ističe uz grublje lišće listopadnih grmova, a zlatni ton osvjetljava tamnije kutke.

Američki borovac - bor koji doseže visinu 8 - 12 m, ovisno o uvjetima uzgoja, a u prirodnom okruženju naraste i do 20 m. Iglice su mekane, duge 7 - 13 cm, svijetlozelene boje s modrozelenim odsjajem. Raste uspravno, u mladosti pravilno stožasto, a kasnije se nepravilno širi u stranu. Idealan je sunčan položaj.

Uzgoj: Najljepšu obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekani prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otapljivanja pazi se na vlagu. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje odabire se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.11. 2025