Američka franklinija Franklinia alatamaha

Detaljan opis proizvoda

Američka franklinija - rijetka listopadna drvenasta biljka, grm ili manje stablo, podrijetlom s jugoistoka Sjedinjenih Američkih Država, točnije s područja rijeke Altamahe u Georgiji. Doseže visinu od oko 5–6 metara i ima oblik raširenoga grma ili manjega stabla. Raste sporo, pa do konačne visine može proći nekoliko godina. Cvjetovi vrste Franklinia alatamaha jedno su od njezinih najupečatljivijih obilježja. Razvijaju se iz krupnih, čisto bijelih pupoljaka, a svaki je cvijet sastavljen od jednostavnih latica koje se postupno otvaraju i stvaraju dojmljiv prizor. Razmjerno su veliki, obično promjera 5–7 centimetara, i ugodnoga, nježnog mirisa. Snježnobijeli su, s izrazito žutim prašnicima u sredini, i podsjećaju na cvjetove kamelije. Zanimljivo je i vrijeme cvatnje, od kolovoza do listopada, kada je većina biljaka već davno ocvala. Listovi podsjećaju na listove agruma, duguljasto su ovalni i sitno nazubljenih rubova. Sjajni su, tamnozeleni i glatke površine. U jesen poprimaju narančaste, crvene i purpurne tonove i obogaćuju krajolik raskošnim jesenskim bojama.

Uzgoj: Američkoj frankliniji najbolje odgovara toplo, zaštićeno stanište na punom suncu, a u nizinama podnosi i laganu polusjenu. Potrebno joj je tlo bez vapna, humusno i ravnomjerno vlažno, ali istodobno dobro propusno, s preporučenim pH oko 4,5–6,5. Loše podnosi isušivanje i dugotrajno prevlaživanje, stoga su korisni drenažni sloj i malč od kore ili lisnatog komposta koji ujednačuje vlagu. Sadi se najčešće od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, uz što manje oštećivanje korijena. U zrelosti doseže 3–6 m visine i 3–5 m širine, pa se preporučuje ostaviti barem 2,5–3,5 m prostora do drugih drvenastih biljaka. Rez je minimalan, obično se u proljeće uklanjaju samo suhe i prekrižene grane. Odrasle biljke podnose oko -20 °C, a na zaštićenim položajima i niže temperature, dok su osjetljiviji proljetno listanje i kasni mrazevi. U hladnijim područjima pomaže zimska zaštita zone korijena lišćem i zaštita od isušujućeg vjetra. Na neprikladnom tlu mogu se pojaviti truleži korijena, a u suši raste opasnost od opadanja lišća i slabije cvatnje. Gnojidba se temelji na kompostu ili gnojivima za acidofilne drvenaste biljke, obično u proljeće i početkom ljeta, kako bi izboji do zime dozreli. Zalijevanje je važno u vrijeme zametanja pupoljaka u srpnju i kolovozu, a voda se usmjerava izravno ke korijenu.

Autor: Nikol | Revizija: 12.2. 2026