Amarilis 'Stardust' Hippeastrum 'Stardust'

Detaljan opis proizvoda

Amarilis 'Stardust' - nježno egzotična lukovičasta biljka iz porodice zvonikovki (Amaryllidaceae), čiji su moderni kultivari nastali križanjem južnoameričkih vrsta. 'Stardust' pripada krupnocvjetnim tipovima koji se često svrstavaju u skupinu Galaxy. Cvjetovi su ljevkasti do široko otvoreni, duboke crvene boje s bijelim dahom na vrhovima latica te s nježnim točkicama ili potezima poput kista koji boji daju dubinu. Promjer cvijeta ovisno o uvjetima iznosi oko 20 cm, a može biti i veći, dok se pri dobro sazreloj lukovici na jednoj stapki otvaraju 3–4 cvijeta. Stapke su čvrste, visoke oko 45–60 cm, a listovi remenasti i zeleni. U ponudi se ponekad pojavljuje naziv sadnica amarilisa, no u praksi je riječ o lukovici sa zalihom hranjiva koja bez lisne mase može razviti cvjetnu stapku, a listove razvija tek kasnije. Za interijere je to biljka koja u kratke dane unosi topli ton, a pritom ostaje čista oblika, prikladna i kao rezano cvijeće. Biljka nije jestiva, sadrži alkaloide karakteristične za porodicu Amaryllidaceae i pri gutanju može izazvati probavne tegobe.

Uzgoj: Sadi se od rujna do siječnja u posudu tek nešto veću od promjera lukovice, pri čemu gornja trećina lukovice ostaje iznad površine. Prikladan je propusni supstrat za lukovičaste biljke s drenažom, idealno s dodatkom pijeska, reakcije oko pH 6,0–7,0. Do tjeranja se umjereno zalijeva, a voda se usmjerava prema stijenci posude kako vrat lukovice ne bi dugo ostajao mokar. Nakon razvoja stapke zalijevanje se pojačava i potreban je vrlo svijetao položaj, idealno s nekoliko sati sunca dnevno, pri temperaturi od oko 22–25 °C. Cvatnja obično nastupa 6–10 tjedana nakon sadnje, često između 6. i 8. tjedna, a u hladnijoj prostoriji pri oko 16–18 °C cvjetovi traju dulje i stapka se manje izdužuje. Nakon cvatnje stapka se uklanja, a biljka se uzgaja na list kako bi lukovica obnovila zalihe, pri čemu se otprilike jednom u 10–14 dana dodaje uravnoteženo gnojivo. Ljetni boravak vani u polusjeni joj pogoduje, a preporučuje se izbjegavati dugotrajnu kišu i izravno podnevno sunce. Krajem ljeta zalijevanje se postupno smanjuje, listovi se povlače, a lukovica prelazi u suho mirovanje pri 10–15 °C tijekom 8–10 tjedana, dok se presađivanje u svjež supstrat pokazalo korisnim svake 2–3 godine. Mraz ispod 0 °C oštećuje lukovice, pa se vani ne prezimljuje. Lukovice se mogu posaditi i na otvoreno nakon prestanka posljednjih mrazova, pri čemu se cvatnja obično pomiče na srpanj, no za zimu se lukovice vade i spremaju na suho mjesto. Rizici uzgoja su prevlaživanje i posljedična trulež, zatim crvena pjegavost amarilisa (Stagonospora curtisii) te štetnici poput vunastih uši, tripsa i grinja, osobito pri suhom zraku, a redoviti pregled listova pomaže da se napad uoči na vrijeme.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastih biljaka