Amarilis 'Rosalie' Hippeastrum 'Rosalie'

Detaljan opis proizvoda

Amarilis 'Rosalie' - pripada krupnocvjetnim hibridima Hippeastrum × hybridum iz porodice zvanikovki (Amaryllidaceae), koji se u našim uvjetima uzgajaju prije svega kao tjerane lukovičaste biljke za interijer. Kultivar nosi široko ljevkaste cvjetove promjera približno 12–15 cm u lososnoružičastom tonu, s kremastim prosvjetljenjima i svijetlim limetastozelenim grlom. Iz jedne kvalitetne lukovice obično izrastaju 1–3 cvjetne stabljike visine približno 40–60 cm, na svakoj se postupno otvara nekoliko cvjetova, pa biljka zadržava boju u stanu i nekoliko tjedana. Listovi su vrpčasti, zeleni, a nakon cvatnje tvore rozetu široku oko 30–40 cm. Cvjetovi imaju tek slab miris, ali su prikladni i za rezano cvijeće. Lukovica je otrovna ako se pojede i može nadražiti probavu, stoga se preporučuje oprez pri rukovanju i odabiru mjesta. U usporedbi s uobičajeno uzgajanim jarkocrvenim sortama, boja kultivara 'Rosalie' djeluje nježnije i lijepo se kombinira s bijelim i zelenim dekoracijama. Cvjetovi se pojavljuju od siječnja do ožujka, većinom 6 - 10 tjedana nakon sadnje. Lukovice se mogu posaditi i na otvoreno tlo nakon prestanka posljednjih mrazeva, u tom se slučaju cvatnja obično pomiče na srpanj. 

Uzgoj:  Sadi se od rujna do siječnja u posudu tek nešto veću od promjera lukovice, pri čemu gornja trećina lukovice ostaje iznad površine. Prikladan je propusni supstrat za lukovičaste biljke s drenažom, idealno s dodatkom pijeska, reakcije približno pH 6,0–7,0. Do tjeranja se održava umjereno zalijevanje, a voda se usmjerava uz stijenku posude kako vrat lukovice ne bi dugo ostao mokar. Nakon rasta stabljike zalijevanje se pojačava i potreban je vrlo svijetao položaj, idealno s nekoliko sati sunca dnevno, pri temperaturi oko 22–25 °C. Cvatnja obično nastupa 6–10 tjedana nakon sadnje, često između 6. i 8. tjedna, a u hladnijoj prostoriji na oko 16–18 °C cvjetovi traju dulje i stabljika se manje izdužuje. Nakon cvatnje stabljika se uklanja, a biljka se dalje uzgaja radi lišća kako bi lukovica obnovila zalihe, pri čemu se otprilike jednom u 10–14 dana dodaje uravnoteženo gnojivo. Ljetovanje u polusjeni pogoduje biljci, a preporučuje se izbjegavati dugotrajnu kišu i izravno podnevno sunce. Krajem ljeta zalijevanje se postupno smanjuje, listovi se povlače, a lukovica prelazi u suho mirovanje na 10–15 °C tijekom 8–10 tjedana, pri čemu se presađivanje u svježi supstrat pokazalo korisnim svake 2–3 godine. Mraz ispod 0 °C oštećuje lukovicu, stoga ne prezimljuje na otvorenom. Lukovice se mogu posaditi i na otvoreno tlo nakon prestanka posljednjih mrazeva, u tom se slučaju cvatnja obično pomiče na srpanj, no za zimu se lukovice vade i spremaju na suho mjesto. Rizik pri uzgoju predstavljaju prevlaživanje i posljedična trulež, zatim crvena pjegavost amarilisa (Stagonospora curtisii) te štetnici poput vunastih uši, tripsa i crvenog pauka, osobito pri suhom zraku, a redoviti pregled listova pomaže na vrijeme otkriti napad.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastih biljaka