Amarilis 'Quito' Hippeastrum 'Quito'

Detaljan opis proizvoda

Amarilis 'Quito' - potječe iz tropske i suptropske Južne Amerike. U prirodi tijekom vegetacije raste na svijetlim staništima s propusnim tlom, a u sušnom razdoblju prelazi u mirovanje u obliku lukovice. Kultivar 'Quito' svrstava se u skupinu Spider, ponekad i u cybister tip, a odlikuje se uskim, šiljastim laticama valovita ruba. Cvjetovi dosežu do 23 cm, a na čvrstoj stapki visine oko 55–60 cm obično se otvaraju 2–4 cvijeta. Gornji dio cvijeta je trešnjevo crven, a donje latice imaju nijansu od vanilije do krem boje sa zelenkastim dahom u ždrijelu, što stvara upečatljiv dvobojni učinak. Latice su blago uvijene prema van, pa cvijet djeluje dinamično i bez dodatnih ukrasa. Listovi su remenasti, zasićeno zeleni i u posudi tvore busen širok otprilike 20–30 cm. Cvijet je bez mirisa i kao rezano cvijeće obično traje 7–10 dana. U vazi se ističe samostalno, ali i u kombinaciji sa zimskim zelenilom. U usporedbi s klasičnim krupnocvjetnim kultivarima poput 'Apple Blossom', kod kultivara 'Quito' važniji su oblik i kontrast boja nego punoća cvijeta, što će cijeniti moderni interijeri. Lukovica i listovi nadražujući su pri gutanju, pa se preporučuje držati biljku izvan dohvata djece i kućnih ljubimaca.

Uzgoj: Sadi se od rujna do siječnja u lonac tek nešto veći od promjera lukovice, pri čemu gornja trećina lukovice ostaje iznad površine. Prikladan je propusni supstrat za lukovičaste biljke s drenažom, idealno s dodatkom pijeska, pH vrijednosti otprilike 6,0–7,0. Do tjeranja se održava umjereno zalijevanje, a voda se usmjerava uz stijenku posude kako vrat lukovice ne bi dugo ostajao mokar. Kad stapka naraste, zalijevanje se pojačava, a biljci je potreban vrlo svijetao položaj, idealno s nekoliko sati sunca dnevno, pri temperaturi od oko 22–25 °C. Cvatnja obično nastupa 6–10 tjedana nakon sadnje, često između 6. i 8. tjedna. U hladnijoj prostoriji, na oko 16–18 °C, cvjetovi traju dulje, a stapka se manje izdužuje. Nakon cvatnje stapka se uklanja, a biljka se uzgaja radi lišća kako bi lukovica obnovila zalihe hranjiva, pri čemu se otprilike jednom u 10–14 dana dodaje uravnoteženo gnojivo. Ljetovanje na otvorenom u polusjeni biljci pogoduje, no preporučuje se izbjegavati dugotrajnu kišu i izravno podnevno sunce. Krajem ljeta zalijevanje se postupno smanjuje, listovi se povlače, a lukovica prelazi u suho mirovanje na 10–15 °C tijekom 8–10 tjedana. Presađivanje u svježi supstrat pokazalo se korisnim svake 2–3 godine. Mraz ispod 0 °C oštećuje lukovice, pa se biljka ne ostavlja preko zime na otvorenom. Lukovice se mogu posaditi i na otvoreno tlo nakon posljednjih mrazeva, a u tom se slučaju cvatnja obično pomiče na srpanj. Za zimu se lukovice vade i spremaju na suho mjesto. Glavni rizici uzgoja su prevlaživanje i posljedična trulež, zatim crvena pjegavost amarilisa te štetnici poput brašnastih uši, tripsa i crvenog pauka, osobito pri suhom zraku. Redoviti pregled listova pomaže na vrijeme otkriti napad.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.01. 2026

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastog cvijeća