Alpski negnjil 'Sunspire' Laburnum alpinum 'Sunspire'

Detaljan opis proizvoda

Alpski negnjil 'Sunspire' - ukrasni kultivar negnjila, u europskim izvorima često naveden pod imenima Laburnum × watereri 'Sunspire' ili Laburnum anagyroides 'Sunspire'. Ubraja se među kompaktne negnjile uskog, uspravnog rasta i izrazite proljetne cvatnje. Izvorni alpski negnjil raste u južnom dijelu Alpa, sjevernim Apeninima i na zapadnom Balkanu, gdje naseljava svijetle obronke, šumske rubove i propusna kamenita tla. Kultivar 'Sunspire' oblikuje manje listopadno stablo ili grmoliko stabalce visine približno 3–4 m i širine 1,5–2 m. Krošnja je gusto razgranata, usko uspravna do ljevkasta, pa je prikladan i ondje gdje obični negnjil s vremenom zauzima previše prostora. Listovi su naizmjenični, trodijelni, graškasto zeleni do sivozeleni. U svibnju i lipnju pojavljuju se viseći grozdovi jarko žutih leptirastih cvjetova, ovisno o starosti biljke i uvjetima dugi približno 20–30 cm. Cvjetovi mogu nježno mirisati i privlače pčele. Nakon cvatnje razvijaju se mahune sa sjemenkama. Svi dijelovi biljke su otrovni, najviše sjemenke, pa se kultivar ne sadi uz dječja igrališta, vrtiće, pašnjake ni na mjesta gdje se životinje slobodno kreću. U vrtu se ističe kao uski soliter, uz ulaz, u predvrtu, u manjim gradskim vrtovima te u kompoziciji s tamnolisnim grmovima, kaduljama, perunikama, mačjom metvicom, iglicama i ukrasnim travama.

Uzgoj: Negnjil najbolje uspijeva na punom suncu, a u toplim položajima podnosi i laganu polusjenu. Važno je propusno tlo s dobrom drenažom jer dugotrajno zimsko prevlaživanje povećava rizik od propadanja korijena i bolesti drva. Prikladni su ilovasto-pjeskoviti do kameniti supstrati s pH vrijednošću približno 6,5–8,0, a prekisela tla mu ne odgovaraju. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i u prve 1–2 sezone, a nakon ukorjenjivanja stablo obično podnosi i sušnija ljeta. Gnojidba se većinom ograničava na proljetni dodatak komposta ili umjerenu količinu uravnoteženog gnojiva, dok prekomjerna gnojidba dušikom potiče bujne izboje na štetu cvjetova. Rez se provodi tek umjereno, ponajprije nakon cvatnje, uklanjanjem oštećenih i zgusnutih grana, jer se cvjetovi zameću na starijem drvu. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, ovisno o vremenu, a za stabilnu krošnju računa se s razmakom od približno 3–4 m od drugih drvenastih biljaka ili građevina. Otpornost dozrelih biljaka na mraz navodi se otprilike do -29 °C, a mladim nasadima pogoduje malčiranje korijenske zone. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši i lisni mineri, a od bolesti pepelnica, srebrnasta bolest lišća i gljivične bolesti korijena pri prevlaživanju. U zaštićenim gradskim položajima podnosi i blago onečišćen zrak, a na vjetrovitim mjestima isplati se zavjetrina zbog lomljenja dugih visećih izboja i zimskog isušivanja.

Autor: Kristýna | Revizija: 24.06. 2026