Alpski negnjil 'Aureum' Laburnum alpinum 'Aureum'

Detaljan opis proizvoda

Alpski negnjil 'Aureum' - ukrasni kultivar alpskog negnjila, listopadne drvenaste biljke iz porodice mahunarki. Izvorna vrsta potječe iz južnog dijela Alpa, sjevernih Apenina i planinskih područja zapadnog Balkana. Ondje raste na svijetlim padinama, u rijetkim šumama i na grmolikim staništima s propusnim tlom. Kultivar 'Aureum' uzgaja se zbog izrazitog zlatnožutog lišća. Ono je najblistavije pri listanju i na mladim izbojima, a kasnije može djelomično pozeleniti. U vrtu oblikuje grmoliku do manju stabliku formu, obično visoku 2–3 m i široku 1,5–2,5 m. Listovi su trodijelni i blago sjajni, pri listanju svjetlucavo žuti, a tijekom ljeta svijetlo žutozeleni. U svibnju i lipnju pojavljuju se povijeni grozdovi jarko žutih leptirastih cvjetova, često dugi 20–30 cm. Cvjetovi mogu imati nježan miris i privlače pčele. Nakon cvatnje dozrijevaju uske mahune sa sjemenkama. Svi dijelovi biljke su otrovni, ponajviše sjemenke i mahune. Zato se ne sadi uz dječja igrališta, vrtiće, pašnjake ni na mjesta gdje se životinje slobodno kreću. Kultivar dolazi do izražaja kao soliter, ispred tamne pozadine četinjača i u predvrtu. Dobro se uklapa i u manju kompoziciju s crvenolisnim žutikama, tamnolisnim fizokarpusima, plavim perunikama, kaduljama, mačjom metvicom i niskim travama.

Uzgoj: Negnjil najbolje uspijeva na punom suncu, a na toplim položajima podnosi i blagu polusjenu. Važno je propusno tlo s dobrom drenažom, jer dugotrajno zimsko prevlaživanje povećava rizik od odumiranja korijena i bolesti drva. Prikladni su ilovasto-pjeskoviti do kameniti supstrati s pH oko 6,5–8,0, a prekisela tla mu ne odgovaraju. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i u prve 1–2 sezone. Nakon ukorjenjivanja stablo obično podnosi i suša ljeta. Gnojidba se većinom svodi na proljetni dodatak komposta ili umjerenu dozu uravnoteženog gnojiva. Pregnojenost dušikom potiče bujne izboje na štetu cvjetova. Rez se provodi samo umjereno, uglavnom nakon cvatnje, uklanjanjem oštećenih grana i grana koje zgušnjavaju krošnju, jer se cvjetovi zameću na starijem drvu. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, ovisno o vremenu. Za stabilnu krošnju računa se s razmakom od oko 3–4 m od drugih drvenastih biljaka ili građevina. Otpornost na mraz dozrelih biljaka navodi se do oko -29 °C, a mladim biljkama godi malč u zoni korijena. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši i lisni mineri. Od bolesti se javljaju pepelnica, srebrnasta bolest lišća i gljivične bolesti korijena u prevlažnom tlu. Na zaštićenim gradskim položajima podnosi i umjereno onečišćen zrak. Na vjetrovitim mjestima isplati se zavjetrina, jer se dugi povijeni izboji lome, a zimi postoji opasnost od isušivanja.

Autor: Kristýna | Revizija: 24.06. 2026