Albanska sasa 'Lutea' - Pulsatilla albana 'Lutea' Pulsatilla albana 'Lutea'

Detaljan opis proizvoda

Albanska sasa 'Lutea' - žutocvjetni oblik vrste podrijetlom s područja od Kavkaza do sjeverozapadnog Irana. U prirodi raste na sunčanim kamenitim padinama, siparima i planinskim livadama na višim nadmorskim visinama, često na vapnenastoj podlozi. Pripada porodici žabnjakovki i oblikuje busenaste rozete fino perasto razdijeljenih listova prekrivenih svilenkastim dlačicama koje štite tkiva u razvoju tijekom hladnih noći. U travnju i svibnju izrastaju kratke, čvrste stabljike na čijem se vrhu otvaraju pojedinačni, blago povijeni zvonoliki cvjetovi u krem do svijetložutom tonu, obično široki 3–5 cm. Na hladnijim položajima cvatnja se često nastavlja do lipnja. Nakon cvatnje razvija se upadljiv srebrnast plodni skup roški s dugim dlačicama koji ostaje ukrasan i tijekom ljeta. Odrasli busen u vrtovima najčešće doseže oko 15–25 cm visine i 25–35 cm širine, a nakon cvatnje stabljike se mogu blago izdužiti. Cvjetovi pružaju rani pelud i nektar pčelama i bumbarima. Nježna žuta boja prirodna je alternativa češćim ljubičastim sasama. Biljka dolazi do izražaja na šljunčanim gredicama, suhozidima te u koritima i posudama, gdje se slaže s aubrijetama (Aubrieta), kamenikama, niskim vlasuljama, čuvarkućama i proljetnim lukovičastim biljkama.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, eventualno u laganoj polusjeni na toplom i prozračnom mjestu. Ključno je vrlo propusno tlo s dodatkom pijeska ili šljunka i dobrom drenažom, kako zimi ne bi ostajalo mokro. Prikladnije je siromašnije tlo s dodatkom vapnenca, okvirno pH 6,5–8,0, te površinski malč od šljunka koji održava korijenov vrat suhim. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a kasnije biljka bolje podnosi kratkotrajnu sušu nego prevlaživanje. Gnojidba se provodi umjereno, prikladniji je tanak sloj komposta u proljeće ili slabija doza sporodjelujućih gnojiva, jer pretjerana gnojidba skraćuje vijek busena. Sase općenito loše podnose uznemiravanje korijena, pa se stariji buseni radije ostavljaju na mjestu, a razmnožavaju se sjetvom svježeg sjemena. Nakon zime obično se uklanja suho lišće kako bi novo lišće brzo došlo do izražaja. U vrtnom tlu biljke su otporne na mraz do približno -28 °C. U posudama pomažu zavjetrina, drenažni sloj i sprječavanje zimskog prevlaživanja supstrata. Biljni sokovi pri rukovanju mogu nadražiti osjetljivu kožu, pa se preporučuju rukavice. Od štetnika se na mladim listovima mogu pojaviti puževi golaći, a u teškim tlima prijeti trulež korijenova vrata. Razmak sadnje iznosi oko 25–30 cm, što odgovara približno 9–12 biljaka po m². Biljke u kontejneru sade se najčešće od ožujka do listopada.

Autor: Nikol | Revizija: 7.1. 2026