Agapant 'Timaru' Agapanthus 'Timaru'

Detaljan opis proizvoda

Agapant 'Timaru' - lijepa i zanimljiva trajnica koja se ističe svojim cvatom. Kultivar 'Timaru' tvori gust busen mesnatog korijenja i uskih, remenastih, svježe zelenih listova. U cvatnji najčešće doseže 70–80 cm, ponekad i oko 90 cm, a u širinu približno 45–60 cm. Od srpnja do rujna, u toploj godini i do listopada, razvija uspravne stapke s kuglastim, gustim štitcima tamnoplavih do plavoljubičastih cjevastih cvjetova. Cvjetovi se otvaraju postupno i dugo traju u vazi. Nakon cvatnje mogu se razviti zeleni do smeđi tobolci sa sjemenkama, a suhe glavice ostaju dekorativne i krajem ljeta. Biljka nije jestiva i pri gutanju može izazvati iritaciju. Agapanthus 'Timaru' dolazi do izražaja u keramičkim posudama, uz terasu, na zaštićenoj sunčanoj gredici i kao plavi ritam između lavande, kadulje, perovskije, santoline i nježnih ukrasnih trava. U ponudi se navodi kao novozelandski hibrid, izabran zbog zasićeno plavih cvjetova, čvrstih stapki i dobre primjenjivosti u posudama i zaštićenim gredicama. Izvorne vrste agapanta rastu na sunčanim padinama, planinskim livadama i kamenitim travnatim staništima južne Afrike, gdje imaju propusno tlo i izraženu izmjenu vlage i suše.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, zaštićenom položaju na punom suncu, a podnosi i laganu polusjenu. Odgovara mu propusno, humusno tlo s dobrom drenažom, idealno blago kiselo do neutralno (pH približno 6,0–7,5). Biljke se sade od travnja do listopada. Na gredici se preporučuje razmak sadnje od približno 35–45 cm, što odgovara oko 5–8 biljaka po m². U posudama se koristi supstrat s mineralnim udjelom i drenažni sloj kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi. Zalijevanje je redovito u vrijeme rasta i cvatnje, a zimi je režim suši. Prihrana u proljeće i početkom ljeta potiče stvaranje stapki, a krajem ljeta koriste se gnojiva s nižim udjelom dušika. U toplijim krajevima otpornost na mraz navodi se približno do -10 do -15 °C, no presudni su suha zima i zavjetrina. U hladnijim područjima preporučuje se suha zimska zaštita (malč, grane četinjača) ili prezimljavanje posuda u prostoru bez mraza. Tipičan rizik je zimsko prevlaživanje i posljedična trulež korijena, a rjeđe se na mladim listovima pojavljuju puževi. Buseni se pomlađuju dijeljenjem nakon nekoliko godina, najbolje u proljeće, čime se obnavljaju cvatnja i kompaktan oblik. Kod zimzelenih agapanata listovi se u proljeće samo očiste od oštećenih dijelova. Za posude se zimi dobrim pokazalo svijetlo mjesto s temperaturom oko 0–5 °C i minimalnim zalijevanjem, a vani je srce biljke korisno zaštititi od pretjeranog vlaženja jednostavnim pokrovom. Cvatnja je najpouzdanija kod dobro ukorijenjenih busena koji se ne presađuju često.

Autor: Nikol | Revizija: 30.6. 2026