Adamov negnjil Laburnocytisus adamii

Detaljan opis proizvoda

Adamov negnjil - rijetka vrtna kimera nastala oko 1825. godine u francuskom mjestu Vitry kod rasadničara Jeana-Louisa Adama. Nastala je srastanjem tkiva običnog negnjila i vrste Cytisus purpureus, zato na jednoj biljci spaja obilježja obaju roditelja. U vrtu tvori listopadan veći grm ili manje stablo otvorene krošnje, obično visine 3–7 m i širine 2,5–4 m. Troliske su uglavnom zelene, slične negnjilu, no na nekim izbojima mogu biti sitnije i sličnije citizusu. Glavni su ukras cvjetovi u svibnju i lipnju. Na dijelu grana mogu se pojaviti viseći žuti grozdovi negnjila, drugdje purpurnoljubičasti cvjetovi citizusa, a često i neobični bakrenoružičasti prijelazni cvjetovi, koji biljku čine kolekcionarskom botaničkom rijetkošću. Omjer boja može se s vremenom mijenjati jer se pojedini slojevi tkiva ponekad vraćaju obliku jednog roditelja. Nakon žutih cvjetova mogu se razviti mahune sa sjemenkama. Svi dijelovi biljke su otrovni, osobito sjemenke i mahune, zato se ne sadi uz dječja igrališta, vrtiće, pašnjake ni mjesta gdje se slobodno kreću životinje. U kompoziciji se ističe kao soliter na travnjaku, uz ulaz ili ispred tamne pozadine četinjača i zimzelenih grmova. Dopunjuju ga perunike, iglice, kadulje, mačja metvica, ukrasni luk, tamnolisni fizokarpusi i niže ukrasne trave.

Uzgoj:  Bira se sunčan do blago polusjenovit položaj, najbolje prozračan, ali zaštićen od jakog vjetra. Tlo treba biti propusno, srednje bogato hranjivima, ilovasto do ilovasto-pjeskovito, bez dugotrajnog prevlaživanja. Podnosi i vapnenastiju podlogu, a prikladan pH iznosi približno 6,5–8,0. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. Nakon sadnje održava se redovito zalijevanje do ukorjenjivanja, a starije biljke podnose kraću sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan zreo kompost ili mala doza gnojiva za ukrasne drvenaste biljke. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, oštećenih i nepravilno raslih grana, a provodi se nakon cvatnje. Izboji koji se uočljivo vraćaju čistom negnjilu ili citizusu i narušavaju oblik mogu se izrezati pri osnovi. Jak rez u staro drvo ne preporučuje se jer biljka teže obnavlja pravilnu krošnju. Otpornost zrelih biljaka na mraz iznosi približno −25 do −29 °C, a mladim biljkama prvih zima pogoduje malč oko korijena. Razmak sadnje za soliter iznosi 3–4 m, u slobodnijoj skupini najmanje 2,5–3 m. Mogući problemi su lisne uši, štitaste uši, pjegavosti lista, pepelnica, trulež korijena u mokrom tlu i mednjača kod oslabljenih biljaka. Uzgoj u posudi moguć je samo kod mlađih biljaka, uz veliki volumen supstrata, drenažu i zimsku zaštitu korijenove grude.

Autor: Kristýna | Revizija: 24.06. 2026